ZEČJA SOCA (Oxalis acetosella)

U narodu zvana i zečja kiselica, kisela djetelina, obični cecelj, cecelj, kiseljaća, zečji
kiseljak, zečji kupus, soćica, božji kruhek, kozji kišelj, djetelinka. Posvuda poput tepiha
svojim svjetlozelenim listovima i nježnim, bijelim cvjetovima prekriva tlo naših bjelogoričnih
i crnogoričnih šuma. Pogled na nju izaziva neobično veseo osjećaj. Prilikom traženja
gljiva više sam se puta sagnula i pojela po koji list. Manju količinu cvjetova uberem i za
čajnu mješavinu.
Zečju socu koristimo samo svježu, ne sušimo ju. Pomaže kod žgaravlce, olakšava
jetrene i probavne smetnje. Kod tih tegoba pijemo rashlađen čaj, dvije šalice dnevno.
Tu količinu, ali toploga čaja, pijemo kod žutice, upale bubrega, kožnih osipa i glista.
Narodna medicina preporučuje svjež sok u ranom stadiju raka na želucu i kanceroznlh
unutarnjih i vanjskih čireva i oteklina. Svjež sok dobijemo u sokovniku. Svaki sat
popijemo tri do pet kapljica razrijeđenih u vodi ili biljnom čaju. Na kancerozne vanjske
čireve izravno namažemo svjež sok.
Kod tzv. drhtavice (Parkinsonova bolest) pijemo svakog sata tri do pet kapljica soka u oparenom čaju od
stolisnika, a za vanjsku primjenu masiramo kralježnicu. Razrjeđivanje i doziranje savjesno moramo primjenjivati
kako kod raka želuca, čireva i oteklina tako i kod Parkinsonove bolesti.
NAČINI UPORABE
Priprema čaja: 1 veliku žlicu svježeg lišća oparimo s 1/2 litre vode, ostavimo da kratko odstoji.
Svježi sok: Listove operemo i procijedimo u sokovniku.
Izvor teksta: Maria Treben "Zdravlje iz Božje ljekarne"