ZEČJA SOCA (Oxalis acetosella)


ZEČJA SOCA (Oxalis acetosella)
U narodu zvana i zečja kiselica, kisela djetelina, obični cecelj, cecelj, kiseljaća, zečji kiseljak, zečji kupus, soćica, božji kruhek, kozji kišelj, djetelinka. Posvuda poput tepiha svojim svjetlozelenim listovima i nježnim, bijelim cvjetovima prekriva tlo naših bjelogoričnih i crnogoričnih šuma. Pogled na nju izaziva neobično veseo osjećaj. Prilikom traženja gljiva više sam se puta sagnula i pojela po koji list. Manju količinu cvjetova uberem i za čajnu mješavinu. Zečju socu koristimo samo svježu, ne sušimo ju. Pomaže kod žgaravlce, olakšava jetrene i probavne smetnje. Kod tih tegoba pijemo rashlađen čaj, dvije šalice dnevno. Tu količinu, ali toploga čaja, pijemo kod žutice, upale bubrega, kožnih osipa i glista. Narodna medicina preporučuje svjež sok u ranom stadiju raka na želucu i kanceroznlh unutarnjih i vanjskih čireva i oteklina. Svjež sok dobijemo u sokovniku. Svaki sat popijemo tri do pet kapljica razrijeđenih u vodi ili biljnom čaju. Na kancerozne vanjske čireve izravno namažemo svjež sok. Kod tzv. drhtavice (Parkinsonova bolest) pijemo svakog sata tri do pet kapljica soka u oparenom čaju od stolisnika, a za vanjsku primjenu masiramo kralježnicu. Razrjeđivanje i doziranje savjesno moramo primjenjivati kako kod raka želuca, čireva i oteklina tako i kod Parkinsonove bolesti.
NAČINI UPORABE
Priprema čaja: 1 veliku žlicu svježeg lišća oparimo s 1/2 litre vode, ostavimo da kratko odstoji.
Svježi sok: Listove operemo i procijedimo u sokovniku.

 

Izvor teksta: Maria Treben "Zdravlje iz Božje ljekarne"

  • IgnisWebDizajn1
  • mjesto za Vaš oglas