VRBOVICA (Epilobium parviflorum)

Zbog velikoga broja vrsta vrbovice došlo je zacijelo i do nesigurnosti. Od ljekovitih vrsta valja spomenuti slijedeće: ružičastu vrbovicu (Epilobium roseum), sitnocvjetnu vrbovicu (Epilobium parviflorum), planinsku vrbovicu (Epilobium montanum - još neka narodna imena: šumska vrbovica, svilovina), tamnozelenu vrbovicu (Epilobium obscurum), lancetastu vrbovicu (Epilobium lanzeolatum), brežuljkastu vrbovicu (Epilobium collin um), močvarnu vrbovicu (Epilobium palustre), šljunkovitu vrbovicu (Epilobium fleischeri) i alpsku vrbovicu (Epilobium anagallidifolium). Sve ljekovite vrste vrbovice prepoznajemo po njihovim malim cvjetovima crvenkaste, blijedoružičaste ili skoro bijele boje. Cvjetovi su nasađeni na duguljastim, tankim sjemenim mahunama iz kojih nakon pucanja ispadaju sjemenke s bijelim, pamuku sličnim dlačicama. U Tirolu vrbovicu začudo poznaju pod imenom "ženska kosa". Kod spomenutih ljekovitih vrsta beremo cijelu biljku, dakle stabljiku s listovima i cvjetovima, pri čemu treba paziti da ju otkinemo po sredini - inače jako lako pukne, tako da mogu ponovno istjerati novi bočni izdanci. Nabrane biljke režemo još svježe. I u najtežim slučajevima pijemo dnevno samo dvije šalice čaja od vrbovice i to jednu šalicu ujutro natašte i jednu uvečer. Dvije vrste vrbovice koje s drugim, sitnocvjetastim vrstama jedva da možemo zamijeniti, ne smijemo brati. To su dlakava vrbovica (Epilobium hirsutum) i vrbolika (Epilobium angustifolium). U prve su cvjetovi veličine nokta na palcu i purpurno crvene boje. Često ju nalazimo u velikim grmolikim skupinama, visoka je do 150 cm, u plitkim vodama ili uz njih; stabljika i listovi su mesnati i na donjoj strani malo dlakavi. Poznati austrijski botaničar Richard Willfort, koji vrbovicu kao ljekovitu biljku vrlo dobro pozna, u svojoj ju knjizi ne spominje. Mogli bi ju, kako je rekao, vrlo lako zamijeniti s dlakavom vrbovicom, koja, za razliku od sitnocvjetne vrbovice, ima najmanje pet puta veće cvjetove, mesnatiju peteljku i listove, znatno je viša i suprotna djelovanja. Vrbolika, koja se u narodu naziva i kiprej, kiprovina, ciperje, vrbova nužica, noćurak, visoka je do 150 cm, najčešće raste na šumskim proplancima, rubovima šuma, krčevinama i malinovom grmlju. Veliki purpurno crveni cvjetovi stoje na dugim, piramidnim, labavim grozdovima na crvenkastoj stabljici. Vrboliku nalazimo u velikom broju, a njezini cvjetovi blistaju kao vatrenocrvena ploha. Svatko, tko pozna tu ljekovitu biljku, cijeni ju i čuva pažljivim branjem od istrebljenja. Biljka nakon branja izraste još dva do tri puta. Ako podanak ostane u zemlji, slijedeće proljeće ponovo istjera. Mnogi oboljeli na prostati mogu uz pomoć vrbovice opet ozdraviti, čak često i tako da se ne moraju podvrći operaciji. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju.
NAČIN UPORABE
Priprema čaja: 1 vrhom punu čajnu žličicu bilja stavimo na 1/4 I vode, samo oparimo, pustimo da kratko odstoji. Pijemo samo dvije šalice dnevno, ujutro natašte i uvečer pola sata prije večere .

 

Izvor teksta: Maria Treben "Zdravlje iz Božje ljekarne"