VRBOVICA (Epilobium parviflorum)

Zbog velikoga broja vrsta vrbovice došlo je zacijelo i do nesigurnosti. Od
ljekovitih vrsta valja spomenuti slijedeće: ružičastu vrbovicu (Epilobium
roseum), sitnocvjetnu vrbovicu (Epilobium parviflorum), planinsku vrbovicu
(Epilobium montanum - još neka narodna imena: šumska vrbovica,
svilovina), tamnozelenu vrbovicu (Epilobium obscurum), lancetastu
vrbovicu (Epilobium lanzeolatum), brežuljkastu vrbovicu (Epilobium
collin um), močvarnu vrbovicu (Epilobium palustre), šljunkovitu vrbovicu
(Epilobium fleischeri) i alpsku vrbovicu (Epilobium anagallidifolium).
Sve ljekovite vrste vrbovice prepoznajemo po njihovim malim cvjetovima crvenkaste, blijedoružičaste ili skoro
bijele boje. Cvjetovi su nasađeni na duguljastim, tankim sjemenim mahunama iz kojih nakon pucanja ispadaju
sjemenke s bijelim, pamuku sličnim dlačicama. U Tirolu vrbovicu začudo poznaju pod imenom "ženska kosa".
Kod spomenutih ljekovitih vrsta beremo cijelu biljku, dakle stabljiku s listovima i cvjetovima, pri čemu treba paziti
da ju otkinemo po sredini - inače jako lako pukne, tako da mogu ponovno istjerati novi bočni izdanci. Nabrane
biljke režemo još svježe. I u najtežim slučajevima pijemo dnevno samo dvije šalice čaja od vrbovice i to jednu
šalicu ujutro natašte i jednu uvečer.
Dvije vrste vrbovice koje s drugim, sitnocvjetastim vrstama jedva da možemo zamijeniti, ne smijemo brati. To
su dlakava vrbovica (Epilobium hirsutum) i vrbolika (Epilobium angustifolium). U prve su cvjetovi veličine nokta
na palcu i purpurno crvene boje. Često ju nalazimo u velikim grmolikim skupinama, visoka je do 150 cm, u
plitkim vodama ili uz njih; stabljika i listovi su mesnati i na donjoj strani malo dlakavi. Poznati austrijski botaničar
Richard Willfort, koji vrbovicu kao ljekovitu biljku vrlo dobro pozna, u svojoj ju knjizi ne spominje. Mogli bi ju,
kako je rekao, vrlo lako zamijeniti s dlakavom vrbovicom, koja, za razliku od sitnocvjetne vrbovice, ima najmanje
pet puta veće cvjetove, mesnatiju peteljku i listove, znatno je viša i suprotna djelovanja. Vrbolika, koja se u
narodu naziva i kiprej, kiprovina, ciperje, vrbova nužica, noćurak, visoka je do 150 cm, najčešće raste na šumskim
proplancima, rubovima šuma, krčevinama i malinovom grmlju. Veliki purpurno crveni cvjetovi stoje na dugim,
piramidnim, labavim grozdovima na crvenkastoj stabljici. Vrboliku nalazimo u velikom broju, a njezini cvjetovi
blistaju kao vatrenocrvena ploha. Svatko, tko pozna tu ljekovitu biljku, cijeni ju i čuva pažljivim
branjem od istrebljenja. Biljka nakon branja izraste još dva do tri puta. Ako podanak ostane u zemlji, slijedeće
proljeće ponovo istjera.
Mnogi oboljeli na prostati mogu uz pomoć vrbovice opet ozdraviti, čak često i tako da se ne moraju podvrći
operaciji. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije
često javljaju.
NAČIN UPORABE
Priprema čaja: 1 vrhom punu čajnu žličicu bilja stavimo na 1/4 I vode, samo oparimo, pustimo da
kratko odstoji. Pijemo samo dvije šalice dnevno, ujutro natašte i uvečer pola sata
prije večere .
Izvor teksta: Maria Treben "Zdravlje iz Božje ljekarne"