Što je Tai Chi Chuan?

Tai Chi ChuanU davna vremena Tai Chi Chuan je nastao, barem kako nam to govori ostavština starih Tai Chi majstora, prvenstveno kao sofisticirana borilačka vještina koja u sebi objedinjava čitav niz starih taoističkih znanja i vještina, kao što su Akupunktura, dao yin, ili qi gong u današnje vrijeme. Tai Chi se naziva unutarnjom borilačkom vještinom što znači da se ona ne bazira na čistoj mišićnoj ili krutoj snazi, već da se pokušava osvijestiti unutarnja energija ili "chi" koja se koristi kako za borbu, tako i za liječenje. Tai Chi pokreti nas uče Tai Chi Chuanmnoge stvari. Na fizičkoj razini uče nas ravnoteži i koordinaciji, izgradnji snažnog tijela koje je potrebno za zdrav život, omogućava nam biti opušteniji u pokretu, tako da na višim razinama obuke možemo postići veći protok energije. U početku svi uče raditi pokrete na isti način jer su savršeno dizajnirani, na način da su fizički uravnoteženi, balansiraju Yin i Yang energiju i rješavaju unutarnje blokade. Kroz trening, kad se pokreti tehnički savladaju, vanjski pokreti postepeno dolaze u kontakt s protokom energije u našem tijelu i samim time počinju izgledati drugačije. Svaki položaj u Tai Chi-u ima i smrtonosnu borilačku primjenu, uči nas kako koncentrirati našu namjeru udarca stavljajuci snagu cijelog svojeg tijela na jedno mjesto. Pokreti aktiviraju energetske meridijane u tijelu kroz istezanje i aktivacije dlanova, otvaraju kanale, čiste blokade.


Tai Chi Chuan i zdravlje

Tai Chi Chuan i zdravljeTai Chi Chuan je jedinstvena univerzalna vještina koja dovodi do dubinske relaksacije, savršene ravnoteže i harmonije uma i tijela. Pokreti su u Tai Chi Chuanu lagani, fluidni i prirodni, sinhronizirani s prirodnim disanjem. U laganim i relaksiranim pokretima Tai Chi Chuana pokreću se na prirodan način svi mišići, zglobovi i tetive, unutrašnji organi, putevi krvi, cijela ljudska koža sa stotinama energetskih točaka. Pri vježbanju Tai Chi Chuana nije potrebna fizička snaga ili brzina, pa je tako ova vještina dostupna svima, starima i mladima, ženama i muškarcima, zdravima i bolesnima. Vježbanje Tai Chi Chuana se zato preporučuje svima, a naročito onima koji dosta svog radnog vremena provedu na nogama ili sjedeći. Medicinsko osoblje, prosvjetni djelatnici, umjetnici, sportaši svih disciplina, ljudi koji se bave rekreacijom i raznim metodama i vježbama, mogu imati koristi od vjažbanja Tai Chi Chuana. U cijelom svijetu milijuni ljudi vježbaju Tai Chi Chuan kao prirodan put za zdravlje i dugovječnost. Tai Chi Chuan se može vježbati u svako doba i na svakom mjestu, individualno ili u grupi. Rezultat pravilnog i svakodnevnog vježbanja Tai Chi Chuana je opća relaksacija uma i tijela. Ova vještina pozitivno djelue na kosti i zglobove, na funkcije i pokretljivost tetiva i mišića, pomaže da krv i hranjivi sastojci stignu u svaki dio tako opuštenog tijela, regulira funkcije živčanog sustava, otklanja stres, dovodi u ravnotežu funkcije unutrašnjih organa, metabolizma i imunološkog sustava, jačajući ih. U današnje vrijeme koje je prepuno stresnih situacija i sa sve više teških i neizlječivih bolesti, vlada u cijelom svijetu sve veći interes za vještinu Tai Chi Chuan pa mnogi svjetski instituti i medicinske ustanove ispituju djelotvorni učinak ovih vježbi na ljudsko zdravlje. Taj stari sustav harmonije i komunikacije između uma i tijela uči kako sačuvati vitalnu energiju i esenciju, kako je kultivirati, a ne rasipati i uništavati, pa se zato Tai Chi Chuan sve više koristi u zdravstvenim ustanovama širom svijeta kao dodatak postojećoj terapiji. Ova se vještina koristi kao pomoć kod tretmana kroničnih bolesti, kod bolova u kostima i tijelu, reumatizma, artritisa, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, Alzheimerove bolesti, raznih psihosomatskih bolesti. Također, Tai Chi Chuan se vrlo učinkovito koristi u rehabilitacijskom programu za odvikavanje od droga. Uporaba vježbi Tai Chi Chuan je praktički neograničena. One se mogu koristiti kao preventiva, kao pomoć u liječenju i zaustavljanju već postojeće bolesti, u korekciji mnogih problema kao što su loše držanje tijela, slabo i nepravilno disanje, raznih problema ovisnosti (cigarete, alkohol, droge), neaktivnost uma i tijela (slaba vitalnost), raznih emocionalnih i psihičkih problema. Vježbanje Tai Chi Chuana dovodi do mira u umu i relaksacije u tijelu. Tai Chi Chuan izaziva duboku relaksaciju mišića, tetiva i zglobova, te ih tako čini fleksibilnijim i jačim, štiteći ih od povreda. Svaki pokret u Tai Chi Chuanu aktivira i pokreće cijelo tijelo i jača razne grupe mišića, što povećava harmoniju i koordinaciju u uporabi mišića i očitovanju fizičke snage. Ovo je dio studija o zdravstvenim efektima koji se postižu kroz vježbanje Tai Chi Chuana koje je objavio Institut za fizičku kulturu iz Pekinga. Istraživanja koja su obavljena na skupinama ljudi raznih zanimanja i sportašima koji su bili pod stresom, pokazala su kako su se poslije samo 5 minuta vježbanja Tai Chi Chuana vibracije njihovih moždanih struja promijenile u savršeno mirno i opušteno stanje, podudarno onom za vrijeme spavanja i odmora. U Kineskom znanstvenom institutu u Pekingu provedena su mnoga istraživanja i testovi u vezi djelotvornog učinka vježbi Tai Chi Chuana na ljudsko zdravlje. Testovi su pokazali kako kroz vježbanje ove vještine dolazi do ravnoteže i sklada u funkcijama lijeve i desne polovice mozga, što je dobra preventiva protiv moždanog udara. Sportaši koji su redovito vježbali Tai Chi Chuan, povećali su prirodne sposobnosti svojeg uma i tijela, poboljšali koordinaciju pokreta, reflekse, snagu, zdravlje. Stariji ljudi koji su imali teškoće u kretanju i održavanju ravnoteže tijela, poslije samo nekoliko mjeseci vježbanja Tai Chi Chuana, počeli su se kretati bez problema. Ispitivanja su pokazala kako im se popravila cirkulacija krvi i memorija, a njihov mozak je pokazivao vrlo živu mentalnu aktivnost. Testovi i istraživanja koja su obavljena sa starim ljudima od 65 do 85 godina starosti, koji su bolovali od arterioskleroze, senilnosti, osteoporoze, degenerativne deformacije zlobova, visokog kolesterola pokazali su kako se njihovo stanje poslije samo 6 meseci vježbanja Tai Chi Chuana znatno popravilo. Vještine Tai Chi Chuan i Chi Kung imaju jedinstvenu sposobnost utjecaja prirodnim putem na mentalno, emocionalno i fizičko zdravlje vježbača. Također, svakodnevno vježbanje ovih vještina može zaštititi vježbača od štetnog utjecaja stresa i štetnih patogenih faktora. Tai Chi Chuan i Chi Kung su jednostavne i vrlo učinkovite vježbe koje dovode um i tijelo u stanje dubinske relaksacije. Ljudski mozak se u stanju mira odmara i otvara, tj. dolazi u stanje aktivne budne relaksacije, a tada je um u stanju duboke svjesnosti, logike, intuicije i inteligencije. Zanimljivo je što su ovo stanje uma poznavali Einstein, N. Tesla i Leonardo da Vinci. Sigurno je kako veliki dio čovječanstva koji upotrebljava oko 5% svoga mozga i zbog toga živi u problemima i bolestima, ne može ni sanjati o stanju mira i relaksacije. Tai Chi Chuan je odlična terapeutska vježba koja se može koristiti kao pomoć kod raznih vrsta terapija. Tai Chi Chuan je odlična vježba rekreacije za starije ljude, odlična zaštita od problema i neaktivnosti koje donosi starost. Tai Chi Chuan je odlična vježba za sportaše raznih disciplina, koja na prirodan način povećava psiho-fizičke sposobnosti: koncentraciju, relaksaciju, bolju koordinaciju pokreta, pravilno disanje, više vitalnosti u umu i tijelu, bolju upotrebu snage, bolju zaštitu od povreda, Tai Chi Chuan je odlična vježba za poslovne ljude i ljude svih zanimanja. Ona štiti od stresa, brzo otklanja posljedice stresa, otklanja umor, povećava vitalnost kao i imunitet. Vježbanje Tai Chi Chuana usporava starenje i otklanja posljedice starenja, poboljšava kvalitetu kože i vitalnosti tijela, zdravlja, otklanja suvišne kilograme i regulira metabolizam. Vježbanje Tai Chi Chuana održava u dobrom stanju kosti, zglobove, kičmu, tetive mišiće i unutrašnja tkiva, ima pozitivan učinak na živčani sustav, respiraciju, cirkulaciju, probavu, endokrini sustav. Ova vještina vrlo uspješno otklanja stres, depresiju, zabrinutost i razne neuroze. Mnogi ljudi koji boluju od kroničnih bolesti imaju i održavaju naviku pasivnog života i potpune neaktivnosti uma i tijela, što je sigurno i jedan od uzroka bolesti. Kako izliječiti neku bolest posvemašnjom neaktivnošću uma i tijela ?! Često se primjećuje kako su uslijed neaktivnosti funkcije i organi previše slabi, tako da neka terapija ne daje pozitivne rezultate. Redovito vježbanje i aktivnost uma i tijela sigurno može pomoći uspješnosti terapije. Mnoge svjetske tvrtke i kompanije odvajaju značajna sredstva za financiranje programa koji pomaže njihovim zaposlenicima naučiti ove vještine. Rezultati koji se pokazuju širom svijeta izvanredni su. Ljudi su zdraviji, radosniji (bolovanja su smanjena i do 60%), produktivnost i kvaliteta učinjenog posla se povećala, bolja je koncentracija i mentalne funkcije, bolja koordinacija i harmonija pokreta, bolji su međuljudski odnosi, bolja je prilagodljivost ljudi na razne uvjete i promjene koje zahtijeva posao, izbjegnute su mnoge traume.


Povijest Tai Chi Chuana

Chang San-fengZa osnivača Tai Chi-a općenito se smatra Chang San-feng. Postoji više teorija kako je Chang stvorio Tai Chi, jedna od najprihvatljivijih teorija (s obzirom na postojeće dokaze i strukturu Tai Chi Chuana) govori da je Chang bio vrsni akupunkturist i majstor šaolinskog kung fu-a. Chang je želio stvoriti vrhunsku vještinu baziranu na njegovom znanju borilačkih vještina te znanju o tijelu i energetskom radu (chi kung/nei kung) te taoističkim principima. Iz svojeg iskustva akupunkture znao je da prejako i preduboko stavljanje igli može umjesto izliječenja dovesti do bolesti ili čak smrti. Počeo je proučavati kako se određenim udarcima može utjecati na točke u smislu uništavanja energetskih tokova te izazivanju bolesti i smrti, te kako određene točke ili skupine točaka djeluju na određene organe i koji se sve efekti mogu izazvati. Nakon završetka svog istraživanja bojao se dokumentirati svoje otkriće da ga drugi ne otkriju i ne okrenu to znanje protiv njega ili njegove obitelji. Tako je Chang odlučio stvoriti setove pokreta (forme ili kate) koje bi služile kao enciklopedija njegovim učenicima i budućim naraštajima. Stvorio je 12 formi. Svaka od tih formi djeluje na 12 glavnih i 8 sporednih meridijana te svaka posebno na jedan određeni meridijan. Tih dvanaest formi postoji i danas na planini Wudang (smatra se da većina unutarnjih stilova uglavnom potječu s Wudang planine i da imaju korijene u ovih 12 formi) i nazivaju se Wudang Shan Qi Disruption (u prijevodu sistem uništavanja protivnikove energije s planine Wudang). Nakon Chang San-fenga poznati su majstori ove vještine Wang tsun, Chen tou chow, Chang Sung his, Yen Chi ha, Wang Tsung yueh ,Chiang fa. Wang tsung yeuh osim što je bio majstor bio je i učenjak i prvi koji je svoja iskustva zapisao. Njegov rad uz još neke danas tvori klasike Tai Chi Chuana. Ti zapisi su kasnije skriveni i dugo su se držali skrivenima jer ljudi nisu shvaćali njihovo značenje. Tako je bilo sve dok te spise nije dobio ili pronašao Yang Lu chan (osnivač Yang stila).

CHEN STIL
Chen chang xinChiang fa ključna je osoba u povijesti taijiquana kakvog danas uglavnom poznajemo. Vjeruje se da je upravo on bio osoba koji je donio učenje Chang San-fenga u Chenjiagou (selo obitelji Chen). Naime priča govori da je Chiang fa na jednom proputovanju prošao kroz Chen selo i tamo vidio stanovnike kako vježbaju svoj obiteljski stil i na to se glasno nasmijao što je izazvalo stanovnike da ga napadnu. Pošto ih je svladao s lakoćom jedan od seoskih poglavara (Chen Chang- xin) zamolio ga je za poduku. Chen obitelj bila je poznata više generacija po svojoj vještini Pao chui (topovski udarac). Ta vještina vukla je svoje korijene iz hrama Šaolin koji je smješten relativno blizu Chen selu. Ta vještina sastojala se od 5 formi od kojih su kasnije ostale samo dvije. S obzirom na Chiang fa-ovo učenje vjeruje se da je Chen Chang- xin (14. generacija) transformirao prijašnju vještinu u mekšu unutarnju vještinu, jer se tek nakon njega ova vještina i počinje smatrati unutarnjom. Postoji još jedna teorija da je Chen stil stvorio Chen Wang- ting (9. generacija). On je bio general i imao je veliko iskustvo u borilačkim vještinama. Nakon umirovljenja vratio se u Chen selo i stvorio borilačku vještinu koja će se prenositi sve do 14. generacije. Za ovu teoriju danas baš nema puno dokaza te postoji mogućnost da je Chen Wan-ting stvorio vještinu (pao chui obitelji Chen) koja je imala svoje korijene u šaolinskom kung fu-u ali da to nije bio taijiquan. Nakon Chen Chang- xin-a ostaje nam sistem koji ima odlike unutarnjih stilova i taj se sistem naziva Chen taiji lao jia. Lao jia se smatra osnovom tai chi treninga u Chen selu. Sastoji se od dviju golorukih formi koje se nazivaju Yi Lu i Er Lu te formi s oružjem i vježbe guranja ruku. Odlike yi lu forme su "mekani" pokreti s tu i tamo kojim explozivnim pokretom (fa jing). Za razliku od te forme Er lu (znana i kao pao chui) je prilično "tvrda" jer je većina pokreta eksplozivna s puno kretanja i skokova. Postoji još par sistema koji su proizašli Iz Lao jia-e. To su: Xiao jia koju je kreirao Chen You- ben (14. generacija).Chen You- ben je eliminirao neke teške pokrete kao što su skokovi i fa jing. Xin jia koju je kreirao Chen Fake (17. generacija). Xin jia je puno dinamičnija i eksplozivnija od Lao jia-e. I Xin jia i Xioa jia se sastoje od dviju golorukih formi (yi lu i er lu). Danas postoje i mnoge skraćene verzije tih sistema koje su stvorene da omoguće lakše učenje tradicionalnih formi. Neke od najpoznatijih su 36 i 56 pokreta od Kan Gui -xianga, 24 i 48 pokreta Feng Zhi- qianga te 38 pokreta Chen Xiaowanga trenutnog nasljednika Chen stila.

YANG STIL
Yang Lu-chanDanas najpopularniji stil taijiquana, osnovao je Yang Lu-chan (1799-1872). Čuvši za vještinu majstora Chen Chang-xin iz sela Chenjiagou, Yang Lu-chan zaputio se u selo da bi postao njegov učenik. Postoje dvije verzije događaja o tome kako je i od koga Yang naučio taiji. Odbijen nekoliko puta, priča govori da se Yang prerušio u slugu te da je potajno, špijunirajući učio vještinu te postao jako dobar u njoj. Nakon nekog vremena biva otkriven , ali u borbi uspijeva poraziti neke od učenika Chen Chang-xin-a. Vidjevši to Chen ga uzima za učenika te otkrivajući Yangovu požrtvovnost i odanost otkriva mu sve tajne svoje vještine. Druga priča govori o tome da je u isto vrijeme kada je Yang bio u Chenjiagou u isto vrijeme tamo bio i Chiang fa. Pošto su oboje bili stranci Chiang fa podučava Yanga svojoj vještini. Yang postaje vrlo dobar u toj vještini te zahvajujući klasicima Wang Tsung yueh-a koje mu najvjerovatnije daje Chiang fa (druga priča govori da su ti klasici nađeni sakriveni u jednoj prodavaoni soli,te su nekako došli u vlasništvo Yang obitelji) i svom iskustvu Yang stvara svoj stil koji je danas poznat kao Stari Yang stil. Za razliku od današnjeg modernog Yang stila Stari Yang stil sadržava eksplozivne pokrete u kombinaciji s polaganim pokretima i skokove. Nakon Chenjiagoa Yang odlazi u Yung Nien svoj rodni grad gdje neko vrijeme podučava. Na poziv svog učenika Wu Yu xianga Yang odlazi na carski dvor. Bivajući izazvan na mnoge dvoboje te nikada poražen Yang dobiva nadimak Nepobjedivi te postaje instruktor borilačkih vještina na carskom dvoru zajedno sa svoja dva sina. Njegovi sinovi Yang Ban-hou i Yang Chien hou nastavljaju podučavati očev stil te također postaju veliki i poznati majstori. Yang Chien-hou imao je dva sina i s njima počinje dioba Yang stila na Stari Yang stil te na novi moderni. Stariji sin Yang Shou-hou (1862-1930) učio je vještinu od svog oca, ali vjeruje se da je najviše naučio od svog strica Ban-hou-a koji je bio nešto superiorniji u vještini od Chien hou-a, te je najvjerojatnije učio i od samog Lu-chana. Neke od tehničkih značajki njegovog stila bile su: nadvladavanje snažnih napada s pokretima koji izgledaju meki, prilagodba protivnikovim pokretima te kontrirajući ga brzim protunapadima, nanošenje ozljeda mišićima i kostima, napadanje vitalnih točaka te kontroliranje protivnikovih vena i arterija. Yang Shou-hou nastavio je vjerno prenositi djedovu vještinu iako je imao vrlo malo učenika, jer mnogi nisu mogli podnijeti vrlo brutalne treninge koji bi često završavali s puno ozljeda. Zahvaljujući uglavnom njemu te njegovim malobrojnim učenicima Stari Yang preživio je do današnjih dana. Njegov mlađi brat Yang Cheng fu (1883-1936) danas je najvjerojatnije najpoznatija osoba u povijesti Yang stila i općenito. On je najzaslužniji za Yang stil kakav danas poznajemo i koji je najpoznatiji i najvježbaniji stil taiji-a na svijetu. Znajući za zdravstvenu moć taijiquana Yang je želio pomoći ljudima koji su imali zdravstvenih probleme te je smatrao da bi osnaživanje ljudi moglo pomoći i njegovoj zemlji da ponovo stane na noge i postane jaka. Modificirao je Stari Yang stil te izbacio sve eksplozivne pokrete, skokove i ostale teške pokrete da bi omogućio i starijim ljudima da vježbaju taiji. Yang Cheng fu mijenjao je svoj stil tri puta pa danas imamo par verzija (ne razlikuju se baš puno) koje uglavnom potječu od njegovih glavnih učenika kao što su Chen Wei ming, Tung Ying-chieh te Choy Hok-peng. Uz njih valja spomenuti i jednog od najbližih Cheng-fu učenika Fu Zhongwena te Cheng fu-ove sinove Yang Sau-chunga i Yang Zhenduo-a koji su vrlo zaslužni za to što je ovaj stil danas najpoznatiji i najprakticiraniji stil na svijetu.

WU (HAO) STIL
Osnivač Wu stila bio je Wu Yu-xiang (1812-1880). Yu -xiang bio je stanovnik Yung Nien-a istog mjesta iz kojeg je potekao i Yang Lu-chan. Sa svoja dva brata bio je veliki poklonik borilačkih vještina te je vježbao stil Shaolin Hung Kada je Yang Lu-chan počeo podučavati u Yung Nienu braća Wu očarana njegovom vještinom postali su njegovi učenici. Da bi unaprijedio svoju vještinu Yi -xiang je otišao potražiti Chen Chang xin-a. Na putu u Chen selo zaustavio se u Zhao bao selu (blizu Chen sela). Tamo je saznao da je Chen Chang- xin već jako star i bolestan te da više ne podučava, ali da u Zhao bao selu živi Chen Qing-ping učenik Chen You-bena. Tako je Wu Yu- xiang ostao kod Chen Qing-ping-a oko 40 dana unaprijeđujući svoju vještinu. Vrativši se u Yung Nien stvara svoju vještinu baziranu na svojim iskustvima s Yang Lu-chanom i Chen Qing-pingom te proučavanju Wang Tsung Yeuh-ovih zapisa (koje je najvjerovatnije dobio od Yang Lu-chana). Wu Yuxiang svoje znanje prenosi na Li I Yu-a. Li I Yu i Wu Yu hsiang značajni su po tome što su bili obrazovani ljudi te su zapisivali svoja iskustva koja danas uz još neke radove tvore klasike taijiquana. Li I Yu je svoju vještinu prenio na Hao Wei chena. Taj stil je do današnjih dana ostao u obitelji Hao koja je najzaslužnija za njegovu popularizaciju .Zbog toga se ovaj stil danas često naziva i Hao stil.

WU STIL
Osnivač Wu stila bio je Wu Quan-yu (1834-1902). Za razliku od prije spomenutog Wu (Hao) stila ovaj stil se često naziva Wu Yian-quan-ov stil po Quan-yu-ovom sinu koji je učinio najviše na modificiranju i širenju ovog stila. Quan Yu bio je jedan od najboljih učenika Yang Lu-chana te njegovog sina Yang Ban hou-a. Radio je kao tjelohranitelj na carskom dvoru. Kada je Yang Lu-chan otišao u mirovinu Quan Yu je također napustio posao i otišao za njim u Peking. Quan Yu-ov stil bio je istovjetan s Yang stilom (Stari Yang) sve dok njegov sin Wu Yian quan (1870-1942) nije promijenio stil, izbacio brze i teško pokrete te usporio formu. Od tada se ta dva stila podučavaju svaki za sebe. Quan Yu je uz svog sina imao još dva glavna učenika Wang Mao zhai-a i Chang Yu ting-a. Njih troje uz njihove nasljednike Mah Yueh liang-a, Wu Ying Hua, Wu Kong Yi i Wu Kong zhao najzaslužniji su za promoviranje ovog stila koji je danas poslije Yang stila jedan od najpoznatijih.

SUN STIL
Osnivač ovog stila bio je Sun Lu tang (1861-1932). Prije nego što je naučio Taiji, Sun je već bio poznati majstor Baguazhang (Pakua) te Hsing I-a. Hsing I je učio kod jednog od najvećih majstora te vještine Kuo Yun-shena. Kad je naučio sve što je mogao Kuo ga je poslao kod svog prijatelja Cheng Ting hua koji je bio jedan od najboljih učenika Dong Hai-chuana, osnivača Baguazhang. Tako je Sun imao priliku učiti od najboljih. Taijiquan Priča govori da je Hao Wei-chen došao u Peking te se jako razbolio. Kako nije poznavao nikoga nije se imao tko brinuti za njega. Sun je čuo za slavu Hao Wei-chena te ga je otišao posjetiti. Našavši ga bolesnog Sun se pobrinuo za njega. Iz zahvalnosti Wei-chen naučio ga je Hao stil. Kasnije je Sun na osnovu svojih iskustava u trima vještinama (koje dijele mnogo zajedničkog) stvorio svoj stil koji se uglavnom bazira na Hao stilu, ali ima i dosta elemenata Hsing I i Bagua-e. Sun je također napisao više knjiga o Taiji-u, Hsing I i Bagua. Zahvaljujući njegovoj kćeri Sun Jian Yun koja sve do današnjih dana neumorno promovira taj stil, Sun stil je zauzeo svoje mjesto među pet glavnih i najpoznatijih stilova.

OSTALI STILOVI
Osim ovih pet tradicionalnih stilova treba spomenuti još neke stilove koji danas dobivaju sve više na popularnosti i koje također možemo smatrati tradicionalnima. To su Zhaobao i Hu lei stilovi. Oba potječu iz Zhao bao sela koje je zemljopisno smješteno vrlo blizu Chen sela. Jedna priča govori da je osnivač Zhaobao stila Chen Qing-ping koji se doselio u Zhaobao, a druga da potječe od Chian fa koji ga je također na svom putovanju donio u to selo te da ga je kasnije tamo naučio Chen Qing ping. U tom stilu postoje dvije forme od 74 i 108 pokreta te su pokreti i način vježbanja dosta različiti od Chen stila. Hu lei ili Hu Long jia vrlo je sličan Zhaobao stilu jer je osnivač Li Jing-ting bio učenik Chen Qing-pinga. Sastoji se od jedne forme od 74 pokreta. Danas postoji još nekoliko relativno modernih stilova ili formi taijiquana koje valja spomenuti. To su Kwang ping stil, Fu Zhen song-ov taiji, Chen Pan ling-ov stil te Cheng Man Chingov stil koji je danas vrlo popularan na zapadu a nastao je iz Yang stila. Cheng je bio učenik Yang Cheng fu-a te je skratio Yang formu na 37 pokreta da bi njegovi učenici na zapadu mogli lakše naučiti taiji. Danas također u svakom stilu postoje kraće forme, i forme koje je stvorila kineska vlada kao program vježbi za zdravlje i relaksaciju. Valja napomenuti da je većina kratkih formi stvorena da bi se lakše naučili tradicionalni stilovi a nikako kao zamjena tradicionalnim stilovima. Iako su ih stvarali stručnjaci i majstori te forme uglavnom nemaju energetsku strukturu i vrijednost kakvu imaju tradicionalni stilovi, ali svakako da i one u današnjem užurbanom svijetu imaju svoju vrijednost, pogotovo kada je malo vremena da bi se istinski našao i vježbao neki od tradicionalnih stilova. Većina stilova ili taiji formi danas se uglavnom vježba zbog rekreacije ili zdravlja. Malo ga ljudi vježba kao borilačku vještinu (uglavnom zbog nedostatka kompetentnih učitelja) što je taiji bio i još uvijek jest.

 

Izvor teksta:
http://wudangshan.hr
http://www.taijiworld.com

  • WudangShan
  • IgnisWebDizajn2
  • mjesto za Vaš oglas